Izvinjavam se što nisam ranije objavio članak
Potpisali smo NAP i to bi bio kraj jedne epohe… Nisam zadovoljan ishodom, razočaran sam. Smatram ovo neuspehom, ali krenimo redom… Pisaću o dešavanjima koja su se desila od prošlog članka do danas.
Nakon našeg osvajanja BiH konačno krećemo u pohod na Grke i high iron.
Mi se probijamo preko Epirusa i centralne Grčke, poprilično lagano, Grci su za to vreme bili fokusirani na Hercegovinu, kao i na odbranu Peloponeza.
Vodili smo strašnu bitku za Hercegovinu i dobili je. Svi Grci i Gerila su u samo toj regiji udarali sa ciljem da nas odseku sa ovog fronta, zato su nas i pustili da tako lako osvojimo ET I CG.
Ali smo mi ipak sačuvali Hercegovinu i došli do granice sa high iron regijom. U tom trenutku, to je bio veliki uspeh za nas. Pojedini igrači su se više aktivirali, videli su da su počela osvajanja, da se nešto dešava…ali je velika većina i dalje ostala u dvokliku i nastavila da dolazi samo oko DC (promene dana).
Makedonci su bez borbi osvojili regije Makedonija i Trakija i time zauzeli severnu Grčku.
Bugari osvajaju Krit. Takođe sprečavaju Turke da osvoje Marmaru i time ih odseku sa ovog fronta. Osvajanjem Krita, Bugari dolaze na granicu sa Peloponezom.
Ostala je još samo jedna regija da se osvoji – Peloponez.
Bugari su stigli prvi i prvi je napali. Ceo savez je bio uz njih i onda nastaje ključni momenat kampanje.
U nedelju veče, oko 20h počinje sastanak DoW saveza sa ciljem da se on rasformira, da se nekoliko zemalja izbaci i da se formira sličan savez, kojeg bi činile “aktivnije članice”. I sve bi to bilo ok, da u toku nije bila bitka za poslednju Grčku regiju – Peloponez.
Čak je i rezultat bio 5-5 ili 6-6. Ali nakon sastanka Makedonci saznaju da više nisu u savezu. Osećaju se razočarano, uveliko su bili u ratu sa Grcima i onda su odjednom odbačeni od “nas prijatelja”. Automatski smanjuju svoje angažovanje na ovom frontu, a mi samim tim imamo jednog saveznika manje. Stvarno odličan tajming naših lidera oko rasformiranja saveza. Nije moglo da se sačeka dan-dva…
Italijane takođe izbacuju. Italijani su inače u dobrim odnosima sa Grcima. Od početka kampanje nisu udarali protiv Grka i ja sam to poštovao. Znao sam da ne mogu da računam na njih, kao što sam znao da ne mogu da računam na još nekoliko članica saveza, ali su Italijani barem imali razlog dok su drugi bili totalno nezaintereosvani za našu kampanju… Ali su zato na Italijane računali Bugari jer su im oni uzimali dosta rundi u ratu za Marmaru i tako im pomagali. Kao što su nama pomagali Makedonci, tako su Bugarima Italijani.
Ali pošto su i njih izbacili, Bugari nemaju više njihovu pomoć i automatski se razvlače na dva fronta. Em treba sprečiti Turke da se pojave na mapi, em treba brisati Grke. Misija postaje još teža.
I ta čuvena bitka za Peloponez pri rezultatu 7-7 ulazi u novi dan, svi dobijaju nove limite... Bugari angažuju nekoliko tenkova i penju zid na 65.000.000 razlike, ali u roku od 10 minuta taj zid pada i na kraju Grci pobeđuju sa 25.000.000 razlike. Sjajna bitka, ali sa lošim ishodom po nas.
Svi smo računali da su se Grci skroz istrošili i odmah po neuspehu Bugarskog napada, usleđuje naš napad na Peloponez. To je bilo u 01:30h, ja lično bih čekao zoru ali pošto su u savezu insistirali, napali smo odmah iako smo imali veliki problem sa Hercegovinom. Morali smo prvo tu bitku da zatvorimo pa tek onda da krenemo na Peloponez punom snagom. Ceo savez je obećavao pomoć, čak sam i TORG unajmio, ali smo na kraju elegantno pukli. U Hercegovini se istrošili, posle za iron nije bilo snage...
Znači, za napad sam dao 65g, TORG sam platio 85g, kasnije smo podigli rw u CB za 20g... Učinili smo sve što smo mogli.
Savez rasformiran, nema pomoći kao u prethodnim danima, nema komande, nema ničega. Svako je gledao svoj rw da uguši i za to vreme Grci lagano odbraniše Peloponez po drugi put.
Da nas Grci ne bi napali, odmah podižem rw u susednoj regiji - central greece. Plan je bio da taj rw blokira Grčki napad, dotle će se završiti rw na Kritu, Bugari će moći opet da napadnu Peloponez, pošto će preuzeti inicijativu i da ih konačno obrišemo.
Ali ceo taj dan nismo dobili nikakvu pomoć ni mi, ni oni i lagano gubimo Centralnu Grčku a Bugari Krit. Grci u tom trenutku imaju 3 slobodne teritorije i ja lično više nisam video smisao daljeg ratovanja...
Ni mi sami se nismo mnogo proslavili, ako pogledate bitku za CG, videćete da je od početka bitke koja je počela malo pre DC pa do devete runde udaralo jedva 15 igrača!!! za 18h borbe 15 igrača se pojavilo... i ne znam da li je još 10 savezničkih došlo.
Jedina bitka za danas, veoma važna i nema ko da udari... Ceo dan sam gledao mrcvarenje, svi hoće da rat, ali nema ko da udara. Ne vidim više poentu daljeg rata. Savez nam je u „rekonstrukciji“, ne možemo se osloniti na njih, mi sami nismo dovoljno aktivni. Bugari su potrošili silno zlato i ne žele više da se bore sa vetrenjačama, Makedonci su izbačeni i nisu više sa nama u kampanji... A svaki napad na Peloponez košta 65g, pa svako podizanje ustanka košta 20g... pa da ne bacam više pare bez potrebe, pošto ne vidim da u ovom trenutku možemo išta da uradimo, podržao sam Bugare da sklopimo NAP.
Napomenuo bih još da je brisanje Grčke bio prioritet saveza, da je pomoć redovno obećavana, ali da od: Letonije, UK, USA, Italije, Švedske nikakvu pomoć nismo dobijali... Ko ne veruje neka prelista bitke pa se i sam uveri. Dolazilo je par pojedinaca, hvala im na tome, ali da su slali svoje MU... A kao što rekoh, Grčka je bila prioritet saveza, čak je i šifra saveznog kanala bila „deletegreece“
I umesto da se sačeka dan-dva, da se obrišu Grci i onda raziđemo... da kažemo osvojili smo ceo svet, obrisali smo i Litvaniju i Tursku i Grčku i itd... mi smo uradili šta smo uradili... Grci se izvukoše, mada ih je to papreno koštalo, ali ostaše na mapi.
Možda se za mesec dana srede stvari u savezu, ali će u narednim danima ceo ovaj „balkasni dmg“ da se preseli u dvorište drugih članica saveza i mnoge od njih će ostati bez svojih kolonija. A mi ćemo da sedimo u fotelji i posmatramo jer to neće biti naš problem.
I tako se moćni DoW raspao u sred mog mandata, u sred ključne bitke za Peloponez i Grčka je ostala da sija na mapi.
Da je moćni DoW hteo ozbiljno da shvati ovaj front, Grci bi bili obrisani za 2 dana. Ali pošto od saveza nije bilo vajde, a da ne završimo kao Bugari ili Grci bez dinara... Potpisao sam NAP.
Rekao sam bio da ću pokušati da osvojim high iron, ali ako ne bude išlo da ću odustati jer mi nije racionalno da trošimo zlato ako već ne napredujemo. Besmisleno mi je davati 35-40g za napad na CG ili 65g za napad na Peloponez ako već nema podrške saveza koji trenutno nije ni funkcionalan, kao i svaki dan se cimati i davati 20g na rw u Posavini kako ne bi opet morali u Hercegovini da ginemo.
Svako ima pravo da se ljuti, po meni je ovo bila najbolja opcija u ovom trenutku. Kampanja oko Grčke od početka mog mandata nije tekla sjajno, pola saveza su bili samo statisti, ali ja sam se trudio i pokušavao. Onda su kikovali Makedonce, pa su Bugari počeli da kukaju kako im ponestaje para i da ne žele da se troše više... i kad smo ostali malte ne sami, morao sam i sam da odustanem.
NAP možete pročitati ovde, identičan je kao prošli:
http://primera.e-sim.org/article.html?id=77029#
RazorSRB
Previous article:
Izveštaj o radu vlade u poslednjih par dana (12 years ago)
Next article:
Podela civilima 2 (11 years ago)