Konstantno jurimo za novcem često zaboravljajući na naše najmilije, na ljude iz našeg okruženja koji nam znače.
Izgubili smo sistem vrijednosti i previše pažnje obraćamo na neke marginalne stvari, uglavnom materijalne. Na ono šta su prave vrijednosti.
Na pitanje šta je zajedničko svim ljudima na svijetu:
To što im je djetinjstvo dosadno, žure da odrastu,
a potom bi željeli da budu djeca.
Što troše zdravlje da bi stekli novac, pa potom troše novac da bi vratili zdravlje.
Što žive kao da nikad neće umreti, a onda umiru kao da nikad nisu živjeli.
dajem veoma važnu poruku mladim ljudima.
Da nauče da nikog ne mogu prisiliti da ih voli.
Da nije najvrednije ono što posjeduju, nego ko su u svom životu.
Da nauče kako nije dobro da se upoređuju s drugima.
Kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kome najmanje treba.
Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povredi voljeno biće,
a potom su potrebene godine da se izliječi.
Da shvate kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju da kažu, ni da pokažu.
Da nauče da se novcem može kupiti mnogo, osim sreće.
Da dvije osobe mogu da posmatraju istu stvar, a vide je različito.
Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve tvoje mane, a ipak te voli.
Hoćemo li poslije ovih riječi zastati na trenutak
i zapitati se da li griješimo negdje?
Hoćemo li “povući ručnu” i početi da obraćamo pažnju na svijet oko sebe?
Na vama je red.
Odluka je samo vaša a tu odluku nazivamo Anarhija.
Društvo u kojem sada živimo postavljeno je na trulim temeljima - na vjeri u kapitalizam i povjerenje u državu.
Ovi su se temelji do sada prihvačali
BEZUPITNO I BEZUVJETNO
čak i kada je iskustvo pokazivalo da su katastrofalni za čitavo čovječanstvo.
Ekonomski sustav KAPITALIZAM a i društveno uređenje u obliku DRŽAVE .
Doveli su nas do strašne bjede za večinu stanovništva i ogromnog bogatstva za minornu manjinu.
Doveli su nas do života u svijetu u kojem nam svakodnevno prijeti opasnost - opasnost od gladi,od smrti,od nasilja, organiziranog od strane države ili pojedinca.
Čovjek je propao matrijalno daleko ispod razine ljudskog dostojanstva.
Osim što je propao matrijalno čovjek je propao i duhovno.
Otuđio se sam od sebe,otuđio se od drugih ljudi i otuđio se od svoje stvaralačke i proizvodne djelatnosti.
Ovakvo stanje zahtjeva promjenu
te je upravo želja za promjenom ono što bi trebalo vodit svaku osobu koja kritički pomišlja svjet oko sebe.
Prijedlog tih promjena nužno je jasno i jednostavno predstavit drugima.
Upravo je to motiv koji stoji iza pisanja ovih redaka:
želja za promjenom društva jasno iznjeta svima,
spremna na primjenu sada i odmah,
od strane onih koji su potlačeni i onih koji se stavljaju na njihovu stranu.
Ako ste potlačen ili se tako osječate pridružite sa našem anarchist movement e-sim. samo kliknite plavi tekst i pridružite nam se jer zajedno smo jači.
Što je Anarhizam
Anarhizam je ideologija koja se bazira na uvjerenju
da su ljudi razumna bića,
sposobna donositi odluke o vlastitim životima.
Anarhizam se protivi bilo kakvom podčinjavanju jednih od strane drugih.
On se zalaže za ukinuće svakog oblika vladavine odozgo, protivi se svakom nametnutom i iracionalnom autoritetu,
kako sakralnom tako i svjetovnom, jer je takav autoritet uvijek u službi onih koji vladaju.
Anarhija nije kaos.
Ovo naglašavamo kako bi razorili jednu od najvećih ideoloških iluzija.
Ako nije kaos, što je? Anarhija „
znači red bez vlade i mir bez nasilja“.
Politička moć ima, naime, tendenciju da se akumulira.
Nakon što se osvoji političku moć, tu se moć nastoji održati pod svaku cijenu, kao što se to dogodilo i u našoj nedavnoj povijesti i kao što se obično događa kad se stvori samostalna država.
Moć se mora održati što znači „da se ona mora boriti protiv svega što ugrožava njenu prevlast, i realno i umišljeno.
Osnovna ideja anarhizma,
kaže Voljin u Guérinovom „
Anarhizmu“, glasi da niti jedna grupacija ljudi, bilo politička, bilo ideološka,
koja se postavi izvan i iznad radničke klase nikada neće uspjeti emancipirati tu klasu iako to možda iskreno želi.
Riječima Voljina; „Stvarna emancipacija moći će se ostvariti samo izravnim djelovanjem (...)
zainteresiranih, samih radnih ljudi okupljenih, ne pod zastavom nekakve političke stranke ili kakve ideološke formacije,
već u vlastitim klasnim organizmima (proizvodni sindikati, tvornički komiteti, zadruge, itd.),
na osnovi neke konkretne akcije i „samouprave“, potpomognuti, ali ne i rukovođeni od strane revolucionara koji djeluju u samoj masi, a ne iznad nje...“.
Riječima Guérina; „Anarhija je,
prije svega, sinonim socijalizma“ s naglaskom na slobodu i ukidanje vladavine jednih nad drugima.
Stoga se anarhija, kao društveno uređenje, može nazivati i slobodarskim socijalizmom,
a anarhizam je ideološka pozicija
koja podupire takvo društveno uređenje.
Anarhizam je u suprotnosti s modernom građanskom „demokratskom“ državom.
Moderna „demokratska“ država je „puka ustavna arbitrarnost“ tvrdi Proudhon.
U njoj je, kaže Guérin, narod kralj bez kraljevine, on kraljuje, ali ne vlada. „Opće pravo glasa je tek
smicalica, mamac, sigurnosni ventil, maska iza koje »se krije zaista despotska vlast
Države, zasnovana na bankarstvu, policiji i vojsci“.
„Postojanje besklasnog društva je nerazdvojno povezno, u anarhizmu, s ukidanjem države“ objašnjava Cappelletti.
Vlastodršci stoljećima grade iluziju da je država ovdje jer smo mi tako izabrali, jer je nužna, jer štiti slabijeg, jer bismo se bez nje međusobno poubijali.
Anarhizam raskrinkava tu pomno stvorenu iluziju i kroz usta Guérina kaže „Svaka država je tiranija, bila to tiranija samo jedne osobe ili više njih. Svaka država nužno je (...) totalitarna“.
Anarhizam je često napadan kao utopijski, kao ideologija koja teži nečemu neostvarivom.
No, anarhist odbacuje tu optužbu i ukazuje na konstruktivnost i provedivost metoda koje anarhizam nudi.
Razlog zašto je anarhizam smatran utopijskim jest taj što on predstavlja dijametralnu suprotnost postojećem stanju stvari, što ne znači da je on neostvariv već da je naprosto drugačiji.
Zapravo se čovječanstvo kroz povijest do danas prirodno kreće u smjeru prema anarhiji, rekli bi anarhisti.
Ključan trenutak u toj povijesti odigrala je Francuska revolucija kada je čovjek napokon doveo u pitanje načelo autoriteta. Jedino što mu je sada preostalo jest da uspostavi organiziranost društva na način da mu vladavina nije potrebna.
No, zadatak nije neznatan.
„Anarhija je organizirano, živo društvo,
najviši stupanj slobode i reda do kojega čovječanstvo može dospjeti“ tvrdi Guérin, no s druge strane ističe Rocker -
kako je anarhista ne zato jer smatra da je anarhija finalni cilj,
već jer smatra da finalni cilj ne postoji, time odbacujući dogmatizam.
Anarhizmu suprotstavljene ideologije pripisuju neorganiziranost.
No, istina je upravo suprotna, anarhizam ne odustaje od organiziranosti, već na nju stavlja najveću težinu.
Guérin citira Voljina i kaže „Naravno, kažu anarhisti,
potrebno je da društvo bude organizirano. Ali ta nova organiziranost (...) mora biti slobodna,
društvena i, prije svega, mora polaziti od baze“.
Upravo ovdje uvodimo pojam anarhosindikalizma kao do sada najuspješnije metode za ostvarenje tako organiziranog društva.
Anarhizam, posebno ona njegova osnovna matica na koju ćemo se koncentrirati
– anarhosindikalizam – dio je šire liberterske, socijalističke i demokratske tendencije
(demokratske u punom smislu te riječi, u smislu direktne demokracije i samoupravljanja,
U radničkom pokretu prisutnom već stoljeće i pol.
Slobodarske su zamisli, naravno, starije i predstavljaju dragocjeni dio najboljih učenja o društvu tijekom ljudske povijesti.
ZA SADA TOLIKO O SVJESTI ANARHIJE.
Previous article:
SC plan rada Srbija nacional coperative bank (8 years ago)
Next article:
Anketa dividende (8 years ago)